10 KLIKOV POHOD PO VELEBITU

Svi Klikovci znaju da je prvi vikend u srpnju tradicionalno rezerviran za Velebit. Ove godine red je došao na Srednji Velebit. Ta planina, velebni div što se kilometrima proteže uzduž naše obale, izazov je svakom planinaru, a još više planinaru-fotografu. Stoga se svi Klikovci vesele srpanjskom pohodu na Velebit. Tako je bilo i ove godine.

Dan uoči pohoda na Velebit Klikovci su se odlučili na fotografiranje po Lici i posjet Pećinskom parku Grabovači. Nakon toga nastavljen je put preko Baških Oštarija do našeg hostela Čelina na Dabarskoj kosi. U subotu ujutro napuštamo sigurnost civilizacije. Praši se iza nas, asfalta samo na pola ceste. Moj stari auto opet izigrava terenca. Nakon par minuta vožnje automobilima krećemo na višesatno hodanje kroz šume i po goletima. Igor nas sigurnim korakom vodi trasom koju je odredio. Kilometri hodanja, litre vode, znoj u potocima i žuljevi na nogama. Sve se to zaboravi onog trena kada se osvoji vrh s kojeg pogled puca na široku okolicu. Na Budakovo brdo (1317m) stigli su svi. Pag se širio pred nama u svoj svojoj ljepoti, a velebitski vjetar je toliko puhao da su rupice na planinarskim štapovima svirale kao frule. Na vrhu osjećam neki duboki mir, iskonsku povezanost s prirodom. Najradije bi sjeo, zažmirio i satima meditirao. Međutim, trebalo je krenuti dalje. Nakon osvajanja Budakovog brda uslijedilo je razdvajanje na dvije grupe. Oni kojima je to bio dovoljan izazov krenuli su natrag, a oni koji su željeli još velebitskog uzbuđenja krenuli su u osvajanje Bačić kuka i Visibabe.

U zadnjim kilometrima noge su već klecale, a sunce je pržilo na najjače. Zato je pred kraj puta najvažnija bila podrška grupe onima koji su pokazivali znake premorenosti. Na kraju smo svi sretno stigli natrag. Povratku u hostel najviše su se veselili oni koji su znali da za večeru slijedi janjetina koju nam je pripremio naš domaćin Ante. Večer kao i toliko puta do sada – zezancija i smijeh. Ujutro poneka teška glava. Trećeg dana, u nedjelju, odrađeno je penjanje na Metlu (1288 m) i tako je završio ovogodišnji velebitski pohod.
Susret s Velebitom je ljubav na prvi pogled. Tko jednom osvoji neki velebitski vrh stalno se opet vraća. Velebite, vraćamo ti se sigurno i nagodinu!

Fotografije su preuzete s Facebok profila: Igora , Ranke, Jure, Mie, Danijele i Romanskog 🙂

TEKST: Robert Skenderović